Obično neobična konoba

Istarske su turističke atrakcije podijeljene u dva temeljna poglavlja: spektakularni morski krajobrazi poput rovinjskog i veličanstveni brežuljci poput motovunskog. Brtonigla ne spada ni u jednu kategoriju. Nije na moru, a baš ni na brdu. Restoran Astarea u Brtonigli ne privlači nikakvim vanjskim atrakcijama. Čak je i ono po čemu se oglašava u vodičima dosta šturo: riba na gradelama, janjetina pod pekom. "So what" rekli bi Englezi. A nije baš "so what".

Gost koji točno zna što želi u Astarei iz nje će izaći vrlo zadovoljan. Postoji, naime, iznimno zanimljiva kombinacija najavljenih jela: ne janjetina, nego riba pod pekom i to zemljanom (kuhar koristi i metalnu peku). A i samu ribu, po želji gosta, vlasnik i kuhar Anton Kernjus stavit će u zemljanu posudu. Ribu ce obložiti krumpirom i kapulom i ukrasiti pokojom školjkom, ako je dobre volje i nekim škampom. Srećom Anton je druželjubivo biće, uglavnom je dobre volje rado će i naširoko objasniti svoj gastronomski credo. U poštivanje tradicije ugradio je i dosta osobnosti, mada prikrivene.

Objed u kojem je u središtu riba pod pekom, čripnjom kako kažu Istrijani, treba započeti jakovskim kapicama na žaru. Kad školjke postanu vrele, Anton ih podlije posebnom juhicom od malvazije, koju začinjava maslinovim uljem, češnjakom i konjakom. Juhica odmah počinje šištati na vreloj školjki i širiti mirise koji goste prave opasno gladnima. Kako su pršut jakovske kapice izbacile s pozicije predjela, u Astarei će izvanredni, pravi istarski pršut od svinja provjerenog i časnog porijekla zauzeti ugledno mjesto deserta. Desert će tako postati dvodijelni, pršut i obična štrudla od jabuka. Obična? Ne baš obična, pod čripnjom, u zemljanoj posudi, vrlo diskretno začinjena dimom sa žara.

Anton radi sedam dana u tjednu od marende do ponoći, cijele sezone. Nije poznato kada se odmara.

napisao:                            
Rene Bakalović         
preuzeto iz časopisa:         
GLOBUS, 30.8.2002.